Wikijunior:Tree of the Truth/The Base Story in Different Languages/Croatian Version – Hrvatska verzija
From Wikibooks, the open-content textbooks collection
[edit] Croatian Version – Hrvatska verzija
Stablo Istine
Djed je svom unuku jedanput ispričao sljedeću laku-noć-priču:
Na jednoj prekrasnoj livadi stoji jedno jako lijepo stablo, stablo istine. Korijen stabla je toliko učvršćen u zemljiu da mu niti jedna žestoka oluja ne može naškoditi. Trupac stabla je debeo, ravno izrastao u debele grane iz kojih pak niče mnogo tanjih grana i veliki broj mladica. Nepregledno raznovrsno mnoštvo cvatova ukrašava milijun mladica. Svaka grana proizvodi svoje cvatove raznovrsnih boja, što ih razlikuje od drugih grana.
Mnogobrojni rojevi pčela sagradili su svoje saće okolo stabla istine. Pčele stižu u tisućama sa svih strana svijeta, traže cvjetni sok kojeg marljivo skupljaju i svojoj saći vračaju. Košnice pčela su različitih veličina pa se u košnicama nalazi uvijek različita količina saća. Pčele jedne košnice skupljaju samo cvatove jedne grane, ali im ipak nije zabranjeno okusiti cvjetni sok sa drugih grana. Cvjetnih cvatova ima dovoljno za sve vrijedne pčelice.
Med kojeg pčele proizvode skupljajući cvjetne sokove jest ukusan i stvara temelj za daljnji život roja pčela. Med je većinom istog okusa jer se cvjetni sok skuplja samo sa jedne grane. Skupljanjem cvjetnog soka sa drugih grana med dobiva novi okus. Kroz te različite vrste meda odnosno zbog cvatova sa drugih grana med je dobrog okusa i vrijedan je.
Ali vjetar i ptice donose sjeme otrovnih biljaka koje se utvrde na divnom stablu istine. Iz toga sjemena na postojećim granam stabla, kasnije izrastu otrovni cvatovi koji se znaju pomiješati sa dobrim cvatovima stabla istine. Pčele veoma teško mogu razlikovati cvatove i tako ponekad skupe cvjetni sok otrovnih cvatova. Med koji poslije iz tog otrovnog cvjetnog soka nastaje nije dobar niti vrijedan. Pčele koje taj med jedu ne mogu ga probaviti i uskoro umiru. Pčele doduše pokušavaju nasljednim roju pčela prenijeti njihovo znanje o razlikovanju dobrog cvata (cvata istine) od onog koji donosi smrt, ali to znanje se ne prihvaća uvijek.
Pouka iz ove priče jest, da svaka pčela ipak znanje može preuzeti ali i sama naučiti razlikovati koji su cvatovi otrovni a koji su cvatovi istine. Samo kroz skupljanje cvjetnog soka cvatova istine nastaje životno darovni med. Samo taj med osigurava pčelama veseo i ispunjen život.
Daljnje napomene pisca ovoj laku-noć-priči:
Pripovjedač može prema starosti i interesu djece koja slušaju tu priču, uspostaviti veliki broj sličnosti prema životu ljudi, npr.:
- Trupac stabla predstavlja osnovna pravila/ osnovne istine života, koja za sve ljude bez obzira na rasu imaju valjanost, npr.:
- Ne ubij.
- Čovjek i žena imaju ista prava.
- Što ti ne želiš da tebi netko napravi, ne čini nikom drugome.
- …
- Glavne grane predstavljaju različite svjetske religije, a mladice različita izražavanja i tumačenja tih svjetskih religija.
- Grane mogu isto tako predstavljati dodatne putove istine, npr. nauke, umjetnosti i slično.
- Cvatovi grana mogu se smatrati načelima vjere koje religija i crkva nudi ljudima koji ih traže. Ti cvatovi grana predstavljaju mir i poštivanje među ljudima
- Različiti rojevi pčela predstavljaju različite rase ljudi.
- Saće u košnicama predstavlja različite države.
- Ljudi imaju slobodu samostalno izabrati vjeru – upravo onako kako su pčele slobodne sa svih cvatova stabla skupljati cvjetni sok.
- Ljudi potražuju dobra pravila da bi živjeli svoj život u dostojanstvu i zadovoljstvu te se dobro slagali s drugim ljudima.
- Pčela se može preseliti iz jedne košnice u drugu, ali ipak morati će se pridržavati pravila igre te nove košnice da bi je u njoj prihvatili.
- Otrovne grane i mladice vide se kao podbadanje jednog propovjednika mržnje u ime religije. Propovjednici mržnje mogu oslijepiti ljude koji tragaju za istinom u srcu i voditi ih u krivom smjeru.
- Treba biti vrlo oprezan i raspoznavati otrovne i dobre cvatove npr. podržavati ljude kroz obrazovanje da prepoznaju pravdu
«Ništa nije snažnije osim jedne ideje čije je vrijeme došlo!» Victor Hugo (1802-1885), francuski pjesnik